...oni ljudi koji svojom voljom odlaze, ponekad se i vrate...najčešće kada bude prekasno za sve...

Mislim da je svatko na ovom svijetu rekao barem jednom: kako si dvolična/an. Jeste li imali pravo? Jeste li se možda ikad zapitali da ste vi takvi? Vjerujte na ovom prokletom svijetu ima najviše dvoličnih ljudi a predstavljaju vam se kao prijatelji. Sretne te na ulici, mahne nabaci onaj lažni, odvratni, ljigavi smješak…pozdravi te. A onda se okrene i pokaže ti srednji prst. U školi srećeš tu osobu svaki dan, kao, dobra je s tobom. Sve je super. Dok je s tobom šugavo ogovara osobu koja sjedi ispred vas ili iza vas. A kad je s njom ogovara vas. To je tipičan primjer šugavih prijatelja. Već sam se puno puta opekla tako. Mislila sam «prijateljice smo». Da bi mi došla jedna cura i rekla kako ona svašta priča o meni. A ja? Najprije sam se osjećala jadno i glupo. A zbog čega? Zbog jedne drolje koja misli kako može imat svakoga, kako nju svi vole i kako je omiljena. Da, naravno. Sanjaj kučko! Željela bih jednom snimit kako i što se sve priča o njoj. Željela bih joj vidjet izraz lica kada čuje za sebe da je jeftina drolja koja bi i bratu popušila da joj da…koja se kurva okolo s kime god stigne. I onda nešto priča za nas. Mislim da se može sakrit u mišju rupu. Polaku su ju svi odjebali. Jer su svi shvatili njezinu dvostruku igru. Sada se pravi nevinašce. Ali joj nitko ne vjeruje…jer… vuk dlaku mjenja ali ćud nikada!

Pozdrave šalje *…izgubljena…*